UTVRDE

Piše: Hrvoje Zekanović

Grad Šibenik okružuju  četiri tvrđave Sv. Nikola, Sv. Mihovil (u narodu poznata kao Sv. Ana), Sv. Ivan i tvrđava Šubićevac. Tvrđave Sv. Ivan i Šubićevac nastaju za vrijeme Kandijskih ratova (za vrijeme osmanlijske invazije na otok Kretu - Kandiju ).                     

U to vrijeme Šibenčani uznemireni zbivanjima na granici sa Osmanlijama zahtjevaju od vlade da se pojačaju fortifikacije oko grada pa se tako 1646.godine gradi tvrđava Sv. Ivan na istoimenom brdu. Zanimljivo je da je gradnja tvrđave trajala samo oko mjesec dana. Odmah nakon završetka izgradnje te tvrđave pristupa se gradnji i jedne manje tvrđave na susjednom brdu. Ta tvrđava je dobila ime Baron Degenfeld, a danas je poznata kao tvrđava Šubićevac. Za vrijeme gradnje utvrda Šibenik je bio nekoliko puta napadan. Kao građevinski materijal za izgradnju obiju utvrda se dijelom koristio i kamen sedra koji se vadio sa samih Slapova Krke (zbog svoje šupljikavosti on je amortizirao udare topovskih kugla).

            Utvrde su poslužile svojoj svrsi nedugo nakon izgradnje i može se reći da je Šibenik tada proživio najgore dane u svojoj višestoljetnoj povijesti. Naime od 17. kolovoza do 16. rujna 1647. odvijala se je opsada grada od strane preko 20 000 Osmanlija na čelu sa Husein-pašom Tekelijom. Turci su za vrijeme opsade uspjeli zauzeti donji dio tvrđave Sv. Ivan tzv. kliješta ili kako narod kaže tanaja, pa se taj naziv danas koristi za brdo na kojem su se smjestile tvrđave. Na današnjem Šubićevcu od zgrade gimnazije do Poliplasta se odigrala odlučujuča bitka za grad. Današnji Šubićevac se u ono vrijeme zvao Poljica. Šibenčane je u odlučujučoj bitki vodio Baron Degenfeld pa je njemu u čast tvrđava Šubićevac dobila ime. U zoru 9. rujna nakon  šest sati neprestane bitke Turci posustaju, branitelji tvrđava na čelu sa Baronom Degenfeldom padaju na koljena, pa iako smoždeni zbog nadljudskih napora da odbrane grad predaju se molitvama zahvalnicama Bogu što im je dao snage da se odupru nadmoćnijem neprijatelju. Čitav grad slavi, sa crkvenih zvonika čitav dan neprestaje zvonjava, sve bruji od procesija kojima se slavi pobjeda nad mrskim neprijateljem. 

Zanimljivo je da 16. rujna dan kada potpuno završava opsada grada datum koji je važan i u novijoj povijesti grada, naime tog datuma 1991. sbro-četnička horda po prvi put napada grad pa se taj datum slavi, a da se pri tom zaboravlja na 1647.