Tau se naziva i franjevačkim križem, iako potječe iz SZ. TAU je posljednje slovo hebrejske abecede i početko slovo  "TORE" ili Petoknjižnja (prvih pet knjiga Biblije).

Starozavjetni svećenik i prorok Ezekiel, koji je u 4. stoljeću prije Krista djelovao među izraelskim prognanicima u Babilonu, spominje znak "tau" u opisu viđenja na rijeci Kebar najavljujući Jeruzalemu kaznu zbog opačina, a zaštitu pravednih koji budu obilježeni znakom "tau". "Pođi gradom Jeruzalemom i znakom 'tau' obilježi čelo svih koji tuguju i plaču zbog gnusoba što se njemu čine." A zatornicima je rečeno da pođu gradom ubijati bez milosti sve. "Ali na kome bude znak 'tau', njega ne dirajte" (Ez9,4-6).

Slično je najavljeno u knjizi Otkrivenja: da će prije općeg suda, na kraju vremena, biti pošteđeni kao sluge Boga našega... Bit će to veliko mnoštvo onih koji: "dođoše iz nevolje velike i oprali su haljine svoje i ubijelili ih u krvi Jaganjčevom" (Otk7,2-3, 14).

U crkvi je "tau" već od ranih vremena prihvaćen od kršćana kao znak spasenja jer njegov oblik podsjeća na križ Isusov, jer se za vrijeme progona kršćana (prva tri stoljeća) znak križa nije isticao. Prigodom molitve kršćani su se označavali križem na čelu.

Sveti je Franjo kao ljubitelj Kristova križa upotrebljavao znak križa u obliku slova T. Franjo je tau častio kao pokornički znak i kao utjehu u teškim trenucima. S tim je znakom potpisivao svoja pisma. Ostalo je sačuvano pismo koje je Franjo pisao subratu leonu kada je ovaj bio u velikim teškoćama. Pismo je Sveti Franjo završio sa znakom TAU i riječima: "Neka te blagoslovi Gospodin, brate Leone" i Leon je bio utješen.

Razumljivo je stoga da franjevačka mladež, pa i druga mladež rado nosi o svome vratu ovaj znak. On je znak spasenja koje je došlo po Kristovu križu i to mladi svjedoče. Tau oko vrata nije moda - ono je vjeroispovjest i svjedočanstvo vjere pred licem ovoga svijeta.