ŠTO TREBA ZNATI O GRIJEHU

Što je grijeh?

GRIJEH JE KIDANJE POVEZANOSTI S BOGOM, OHOLOST, UVJERENJE DA ČOVJEK SMIJE SVE, DA JE IZNAD SVEGA, DA ODGOVARA SAMOM SEBI NE OBAZIRUĆI SE NI NA KOGA I NI NA ŠTO. TO JE BIJEG OD OCA.

Zašto postoji grijeh u ovome svijetu?

Budući da nismo savršeni, događa nam se često da i pogriješimo, tj. da učinimo nešto što je zlo za nas ili druge oko nas. No to ne znači da opravdavamo zla koja činimo, jer mi imamo i SLOBODU koja je pokretač svih aktivnosti u nama. Naravno, da tu moramo računati i na SVIJEST tj. RAZUM jer oni određuju našu slobodu, tj. kamo će se naša sloboda usmjeriti. No da ne bi sad opravdavali zločine onih koji "nisu znali", važno je istaći i to kako je svaki čovjek u svojoj slobodi i usmjerenosti k dobru (SAVJEST) imao (manje-više) mogućnosti formiranja svojeg razuma (tj. MORAL, etičnost).
Grijeh je to veći što smo slobodnije izabrali odbaciti poticaje Božje preko savjesti i što smo veće zlo napravili.
Grijeh i zlo dakle nastaju zbog:
- naših slabosti (želje za užicima…),
- zbog naše zločestoće (želja za osvetom, mržnja, zavist…)
- zbog naše komocije (lijenost, propusti, "linija manjeg otpora").
Težinu grijeha određuje:
- objektivna težina prekršaja/zla,
- stupanj spoznaje i
- stupanj slobode u izboru.
Izvor zla je zabluda odnosno laž da će čovjeku po grijehu biti "bolje". Budući da svaki čovjek nastoji postići vlastito dobro, ponekad čovjek u svojoj nesavršenosti, gluposti i zloći rađe prihvati laž da je zlo zapravo dobro, jer mu za to postoje mnogi motivi koji ga nagnaju na takva razmišljanja (vidi 7 glavnih grijeha: motiva za grijehe). A čovjeka je lako nagovoriti da "previše želi i da si svašta dopušta" čim mu se spomene ugoda i "linija manjeg otpora", čim mu se spomene da treba bježati od "križeva". Isus naziva Sotonu "Lašcem" i "Ocem laži", a "zmija" u ovom (današnjem) raju zemaljskom prevarila je muškarce i žene da će im biti bolje ako budu neposlušni Bogu. Zlo tako prijevarom ulazi u ovaj svijet, kad je zmija (čitaj: "lukava lija") prijevarom unijela zlo među ljude i u ovaj svijet. U laži, odnosno protivnosti istinama ovoga svijeta, krije se zlo za ovaj svijet. Čovjek tako može biti najveći izvor zla za ovaj svijet, pogotovo ako je u sebi više ili manje utjelovio Sotonsku zloću, prkos, laž, zavist…
Vrag (…), živa je osoba jer se uvijek utjelovljuje u konkretnim ljudima i prilikama i tako razara Božji plan spasenja ljudi. Vrag ne plaši ljude, vrag zavodi ljude na zlo i krivi put, put suprotan Božjem jer je to jedino što on želi. I Isus nas upozorava da se ne bojimo onih koji ubijaju tijelo već onih koji i dušu i tijelo mogu strmoglaviti u vječnu propast.

Posljedice grijeha:

- činimo (zlo) patnju drugima ili sebi, unosimo mržnju, nepravdu, nezadovoljstvo u svijet,
- suprotstavljamo se Božjim planovima koje on ima s nama,
- ostajemo u stanju grijeha (tj. neprijateljstva s bližnjima i s Bogom),

- grijehom si priječimo put komunikacije s drugim osobama,

- ne dopuštamo Bogu da nas po svojoj milosti ponovno privede na pravi put
- čovjeka odvlači od ljubavi Božje i ljubavi s bližnjima, od radosti življenja s bližnjima,
- grižnja savjesti, osjećaj krivnje

Grijeh se nikad ne tiče samo osobe koja ga je učinila: kakav god on bio - grijeh narušava red u čovjeku, red kakvim ga je Bog dobrim učinio - grijeh narušava odnos sa Bogom koji želi da se ostvarujemo u odrasle osobe, a često puta grijeh narušava i dobro naših bližnjih. Svaki grijeh se tiče i zajednice jer zlo koje unosim u svijet po svojem grijehu zadire i u sreću drugih. Svaki grijeh čini neko zlo (pa makar i samom sebi činio zlo, ali to može "boljeti one koji mene vole"). Zato se Crkva ima pravo kada zahtijeva da se čovjek (kršćanin) ispriča i Bogu i bližnjima, a pogotovo Crkvi čiji su članovi najosjetljiviji na grijeh (kroz sakramenat Pomirenja - Ispovijedi).

Obraćenje jest radikalni tj. potpuni okret našeg bića k Bogu kao počelu svega dobra. Obraćenjem:
- shvaćamo (da je Bog izvor svakog dobra i cilj moje sve težnje za dobrim)
- prihvaćamo (želimo živjeti "kako Bog zapovijeda" jer vidimo da nam je to "najbolje")
- živimo (ta Božja načela i to nas raduje).

Kako se Bog odnosi prema našoj grješnosti?

Kao i roditelj prema nestašluku ili zločestoći svoje djece: oprostit će nam naravno, ali samo ako se pokajemo i želimo se popraviti i živjeti plemenito i dobro. Tako i Crkva (Božja družina na ovome svijetu) zahtijeva od nas kršćana da se dođemo Bogu ispričati u sakramentu Pomirenja (Ispovijedi) kad učinimo grijeh; jer ne valja ostati dugo u grijehu jer nam grijeh priječi prijateljstvo s Bogom.

Vrste grijeha

a) prema težini:
- laki: mala nepažnja, sitne zločestoće, ne zatiru ljubav prema Bogu i bližnjima, ali tu ljubav i vezu povrjeđuju;
- teški: u teškim stvarima, veliko zlo; čovjek svojim zlim postupkom krši veliku ("teški grijeh!") Božju zapovijed, a ujedno time i ruši povezanost s Bogom, tim činom sam sebe udaljava od Boga i Božje ljubavi - sam sebi reže vezu sa Bogom koji mu želi dati život; taj grijeh čovjeka rastavlja od Boga, njegova posljednjeg cilja i najvećeg dobra a veže ga za neke druge znatno niže ili posve niske ciljeve;
- smrtni grijesi: kad čovjek namjerno griješi i čini zlo da bi se ubilo ljubav prema Bogu ili bližnjima. Ti nas grijesi udaljavaju od Boga, našeg sveg života, takvi grijesi "ubijaju" vezu s životvorcem Bogom, "ubijaju ljubav" prema Bogu. To su grijesi protiv Duha Svetoga: kada Boga proglašavamo "zločestim" kojega "ne moramo i ne smijemo slušati ni slijediti" -ovime si stavljamo definitivnu barijeru da se s Bogom pomirimo jer nas ovakav stav nikada neće dovesti do pomirenja s Bogom. Isus veli da se ovakav grijeh ne može oprostiti, jer je barijera u nama koja nam brani da se obratimo.

b) prema motivaciji:
7 glavnih grijeha = 7 motiva za koje su ljudi spremni učiniti grijeh!

(7 glavnih grešnih "napasti").

c) prema činjenju:
- GREŠNI STAV
- istočni grijeh kao generalni stav prema Bogu kad čovjek ne želi služiti Bogu već svojoj pohoti (grješnosti)
- osobni grešni stav = osobna "zločestoća" čovjeka (kada smatram da smijem činiti neka zla djela, to će me sigurno i odvesti u zlo!)
- grešni stav u društvu = grijeh struktura
- GREŠNI ČIN (kad učinimo zlo koje nas razdvaja od dobra, Boga i ljubavi s bližnjima)
- GREŠNO STANJE (kad ostajemo u svađi ne brineći se za pomirenje, ponekad grešno stanje više "boli" naše bližnje nego zlo koje smo im nanijeli; grešno stanje često čovjeka "zatupljuje" da se popravi, jer si čovjek počinje opravdavati svoje grijehe…)

d) prema izvoru
- osobni (ono što sam osobno zla napravim)
- istočni grijeh (koji se prenosi rađanjem)

e) prema načinu:
- mišlju (kad ne bi bilo zločestih misli i planova, ne bi bilo ni zlih djela!)
- riječju (ponekad riječi više "ubijaju" nego "šamari")
- djelom (…)
- propustom (npr. namjerno ne velim prijatelju da mu prijeti neka opasnost…)

f) prema cilju (kome činim zlo?; no grijeh i zlo zapravo uvijek "sve pokvari" a ne samo na ono što ciljamo!)
- grijeh i zlo protiv sebe
- grijeh i zlo usmjereno protiv Boga
- grijeh i zlo protiv bližnjih
- grijeh i zlo protiv prirode, ovoga svijeta.