VAZMENO TRODNEVLJE

OČE, U RUKE TVOJE

Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!

Tebi se, Gospodine utječem, o da se ne postidim nikada!

U ruke tvoje predajem duh svoj: otkupi me, Gospodine Bože vjerni! Oče...

Dušmanima svojim ruglo postadoh, susjedima podsmjeh, znancima strašilo;

nestalo me iz sjećanja ljudi, postadoh kao razbijena posuda. Oče...

Ja se Gospodine, u tebe uzdam; govorim: Ti si Bog moj!

U tvojoj je ruci sudbina moja: istrgni me iz ruke dušmana! Oče...

Rasvijetli lice nad slugom svojim, po svojoj me dobroti spasi.

Budite hrabri i jaka srca, svi koji se u Gospodina uzdate! Oče...

EVO DRVO KRIŽA (Veliki petak)

S. Evo drvo Križa, na kom spas je svijeta visio.

N. Dođite, poklonimo se.

S. Evo drvo Križa, na kom spas je svijeta visio.

N. Dođite, poklonimo se.

PUČE MOJ (Veliki petak)

Puče moj, što učinih tebi ili u čemu, ožalostih tebe?

Odgovori meni!

Ja radi tebe bičevima udarih Egipat s prvorođencima njegovim,

a ti mene predade, da me bičuju. Puče moj...

Ja izvedoh tebe iz Egipta potopivši Faraona u more Crveno,

a ti mene predade glavarima svećeničkim. Puče moj...

Ja pred tobom otvorih more, a ti otvori kopljem bok moj. Puče moj...

Ja pred tobom idoh u stup oblaka, a ti mene odvede u sudnicu Pilata. Puče moj...

Ja hranih tebe u pustini manom, a ti mene udari zaušnicama i bičevima. Puče moj...

Ja tebe napojih vodom spasenja iz stijene, a ti mene napoji žući i octom. Puče moj...

Ja radi tebe potukoh kraljeve kananejske, a ti si tukao trstiku glavu moju. Puče moj...

Ja dadoh tebi žezlo kraljevsko, a ti dade glavi mojoj krvavi vijenac. Puče moj...

Ja uzvisih tebe velikom moći, a ti mene objesi na drvo križa. Puče moj...

USTA MOJA

Usta moja, opjevajte sretno svršen slavni boj.

Znamen Križa proslavljajte uzdižući jasni poj,

kako Isus žrtvova se, žrtvom spasi narod svoj.

Višnji tvorac žaleć bijedu Adama zavedenog,

kada taj se usmrtio voćem s drva zlokobnog,

nađe drvo što će platit silnu štetu drva tog.

Trebalo je prema redu ostavljenom za naš spas

da omete mudrost, varku koju sprede zmijin glas,

i da otud lijek nam kane otkud dušman rani nas.

Kada vrijeme napuni se da ta miso bude čin,

krenu s grada Oca svoga Tvorac svijeta, Božji Sin.

I u tijelu pojavi se kao sinak Djevičin.

Trideset kad minu ljeta, te ju kraju dođe put

dragovoljno Spas dobrostiv ispit htjede čemer ljut

pa ko janje na Križ kruti bi za žrtvu uzdignut.

Žuč mu daju i on gine, nježan lik mu presveti,

bodu trnje, čavli, koplje, krv i voda s boka vri,

o gle vrela koje pere zemlju i svijet čitavi.

Savi grane, stablo silno, mekšaj jezgru drvu svom,

neka mine sva tvrdoća prirođena biću tvom.

Tijelu Kralja svevišnjega budi mekšom posteljom.

Samo ti si bilo vrijedno žrtvu svijeta nositi,

postat lađom. što će k luci potopljene voziti,

koju svu će Jaganjčeva sveta Krv orositi.

U sve vijeke budi slava trojici božanstvenoj,

Ocu, Sinu, Duhu Svetom, koji tješi narod svoj,

nek se ime višnjeg Boga pjeva po vasionoj.